U jeku popularnosti, dok promoviše dvije nove pjesme, mlada folk zvijezda govori o najtežim trenucima u životu kada je ostala bez mame, koja joj je preminula na rukama, i otkriva njenu posljednju želju.
Pjevačica Rada Manojlović iz godine u godinu uspješno korača ka muzičkom tronu. Ostvarila joj se želja da postane zvijezda, što, kako kaže, duguje majci Mirjani, koja je, nažalost, preminula od posljedica najteže bolesti prije trinaest godina. U emotivnoj ispovijesti za Glossy, Rada prvi put otvoreno priča o najtežem životnom periodu kada je ostala bez jednog roditelja.
- Porodica je za mene sve na ovom svijetu. Mnogo sam vezana za oca i sestru, i za njih bih sve učinila. Trenutak kada sam saznala da mama boluje od opake bolesti za mene je bio najteži u životu. Molila sam boga da ozdravi, da joj da snage i vjerovala da će uspjeti da pobijedi rak, ali, nažalost, bog je želio drugačije. Umrla je 2004. godine, a ja sam u posljednjim trenucima bila uz nju. Teško mi je o tome da pričam jer su to bolni trenuci, i te slike mi nikada neće izblijediti pred očima. Dan kada nas je mama napustila za mene je bio najgori u životu - govori pjevačica sa sjetom u glasu, prisjećajući se posljednje želje svoje majke.
- Sjećam se koliko je željela da uspijem u pjevanju. Godinu dana prije njene smrti prijavila sam se za takmičenje ``Zvezde Granda`` i ispala sam. Meni se tada svijet srušio, a ona me je u svoj njenoj muci bodrila i nije dozvolila da pokleknem. Pamtim njene riječi, govorila je svojim umiljatim glasom koji smiruje: ``Mila, ovo nije kraj. Ti ćeš sigurno jednog dana biti zvijezda. Velika zvijezda kao Dragana Mirković``. Imala je viziju. Stvarno je vjerovala u mene. Svoje posljednje dane provodila je tako što me je savjetovala kako i šta da radim u životu. I sada mi dođe da zaplačem kad se sjetim koliki je borac bila i koliko je željela da uspijem. Zato sve ono što sam postigla dugujem njoj. Sve pjesme, hitove i koncerte posvetila sam mojoj mami. Naravno, i tatina uloga u mom uspjehu je velika, i oboma sam im prezahvalna - kroz suze priča pjevačica.
Rada kaže da je nakon majčine smrti morala da pjeva dok joj je srce plakalo.
- Odrasla sam na selu, u jednoj i previše skromnoj porodici. Nekoliko mjeseci nakon majčine smrti vratila sam se poslu jer nije postojao drugi izvor prihoda. Morala sam da radim i pomognem ocu. I on je na sve načine pokušavao da nam obezbijedi bolji život, ali ja nisam mogla da dozvolim da samo on privređuje. Ljudi su me zvali i tražili da pjevam na veseljima, a dok sam pjevala, u sebi sam plakala. Majka mi je stalno bila pred očima i nekako vjerujem da postoji neka sila koja me je vukla naprijed. Kao da mi je i tada davala snagu jer je znala da je to put kojim želim da idem. Sigurna sam da me s neba čuva i pomaže mi - kaže Rada, osvrnuvši se u evociranju uspomena i na svoje bezbrižno djetinjstvo.
- Moja mama je sa 19 godina pobjegla od kuće za mog tatu, koji je bio oženjen, a onda se razveo zbog nje. Ljubav nije ljubav ako iza nje ne stoji neko ludilo. I ja bih sve isto uradila kao ona jer sam zbog ljubavi spremna i na drugu planetu da odem ako treba, a ne da pobjegnem od kuće. Uz moje roditelje sam imala prelijepo djetinjstvo puno ljubavi. Sestra i ja smo bile raspuštena banda. Znate ono kako se kaže: ``Kud koji, mili moji``. U našem domu su vladali sloboda, mir i poštovanje. Majka i otac su se lijepo slagali i u kući se uvijek pjevalo. Ja sam bila tatina, a sestra mamina mezimica. Na oca sam povukla talenat za pjevanje i zato sam bila njegovo dijete. Na stranu što mi je mama bila prelijepa žena, nego je i ona lijepo pevala, ali je tata snimio jedan CD. I moj brat po ocu Nenad odlično pjeva. Kad odrastete u takvoj familiji, uspjeh je zagarantovan - kaže Rada, koja ne krije da danas sa maćehom Suzanom ima odličan odnos.
- Naše mame nema trinaest godina, a Suzana je tu skoro deset. U trenutku kada je došla u naš dom, sve to je za nas bilo svježe. Bez obzira na ono što smo sestra i ja osjećale kada je tata počeo da živi sa Suzanom i što nam je bilo nezgodno, teško i nimalo prijatno da je gledamo kako je tu, u našoj kuhinji, naravno da smo se s vremenom navikle i shvatile neke stvari. Šta god da smo Maja i ja osjećale sa tih naših osamnaest godina i koliko god da nam je bilo teško, prihvatile smo da tata mora da ima nekog u životu jer nećemo nas dvije uvijek biti uz njega.
- Ne možemo iz naše sebičnosti da zarobimo tatu samog na selu. Suzana nije kriva za neke loše stvari koje su nam se desile. Danas se odlično slažemo s njom i s njena dva sina, a ima i unuka, s kojim se super družimo. Moja sestra čak dijeli više privatnih stvari s njom nego sa mnom. Najvažnije je to da Suza Maju i mene obožava i da imamo divan odnos. Prihvatila nas je kao svoju djecu. Ona nam je kao druga majka i mnogo je dobra žena - smatra pjevačica.
(Glossy.rs)
Nema komentara:
Objavi komentar